Girl can't dance.
Now I'm wasting money again
And all the cigarettes
That I have never smoked
And all the letters
That I have never sent
Uvod u anatomiju me čini još zaposlenijom, škola je sve napornija, život je sve dosadniji, izlasci su sve gluplji. Ljeto hoćeš li više?
And all the cigarettes
That I have never smoked
And all the letters
That I have never sent
Uvod u anatomiju me čini još zaposlenijom, škola je sve napornija, život je sve dosadniji, izlasci su sve gluplji. Ljeto hoćeš li više?
LET'S GET TOGETHER AND FEEL ALL RIGHT.
Zašto to uvijek mora biti tako? Zašto uvijek moram imat podršku? Zašto ništa ne mogu napraviti sama? Zato što me strah. Strah me odgovornosti. Strah me vezanja za nekoga. Strah me toga jer sam već par puta bila povrijeđena. Imam osjećaj da ovaj put ne bude bilo tako. No, nikad ne znaš, zar ne? Danas me lupilo. Lupilo me to da bi mu se trebala otvoriti, da se ne bi trebala prema njemu ponašati kao da ga poznam dva dana. Ipak, prošlo je već mjesec dana, a ja još nisam pokazala pravu sebe. Ne ide mi. Ne znam kako da postupim u nekim situacijama. Voljela bi znati više o tome, a ne znam. Imam osjećaj da ako napravim nešto krivo, da će sve otić u k. Znam da je shvatio da sam drukčija u njegovom društvu i u društvu sa curama. Lupilo me. I baš danas kad me lupilo, napravim nešto krivo.
Uvijek sam mislila da su takve stvari idilične. Besprijekorne. No, uvijek postoji ta napetost, koja ne prolazi. Mislim da to nije bez razloga... A opet, tog razloga se bojim. Uvijek se pitam kako to drugim ljudima ide tako lako. A možda se i oni to pitaju za mene. Uvijek postoje dvije strane priče. Ona kakvom ju ti vidiš i ona kakva zapravo je. Naravno, u priču se upliće moja nesigurnost i samokritičnost. Trebala bi poraditi i na tome, definitivno. Voljela bi kad to ne bi bilo tako. Kad bi sve bilo iznimno lako. No, nije, život je takav. A ja se moram potruditi da ga sebi napravim idiličnim.
Uvijek sam mislila da su takve stvari idilične. Besprijekorne. No, uvijek postoji ta napetost, koja ne prolazi. Mislim da to nije bez razloga... A opet, tog razloga se bojim. Uvijek se pitam kako to drugim ljudima ide tako lako. A možda se i oni to pitaju za mene. Uvijek postoje dvije strane priče. Ona kakvom ju ti vidiš i ona kakva zapravo je. Naravno, u priču se upliće moja nesigurnost i samokritičnost. Trebala bi poraditi i na tome, definitivno. Voljela bi kad to ne bi bilo tako. Kad bi sve bilo iznimno lako. No, nije, život je takav. A ja se moram potruditi da ga sebi napravim idiličnim.
